Solinjanka

Solin (Salona), 3. stoljeće, bez bližih podataka o okolnostima nalaza (iz nekadašnje Zbirke Vicka Solitra, kupljena 1869.). Mramor, ostatci tamne boje na kosi; otkrhnut je završetak nosa, a mjestimice su manja površinska oštećenja vidljiva još samo na bradi, desnom obrazu, lijevom uhu i na kosi. Početak 3. stoljeća. Savršena preciznost u oblikovanju detalja te mekoća i profinjenost modelacije ukazuju na vrhunsko majstorstvo i rafiniranost autora. Glavi je majstor udahnuo životnost i gotovo eteričnu produhovljenost, a transparentnost uglačanog mramora omogućuje usporedbu s alabasterom. Detalji lica brižljivo su oblikovani. Očne šupljine duboko su usječene i sada prazne, a nekoć su, po svemu sudeći, bile ispunjene obojenom staklenom pastom. Kosa je od sredine tjemena prema ušima razdjeljcima podijeljena u dvanaest segmenata, nalik kriškama dinje. Na njima su minuciozno urezane vlasi. Kriške su na zatiljku sakupljene i isprepletene u punđu. Pitanje atribucije ovog portreta nije u potpunosti definirano. Sličnost pojedinih fizionomskih detalja s nizom odgovarajućih detalja na portretima Plautile sačuvanim na novcu rezultirala je pretpostavkom o mogućoj atribuciji ove glave toj zlosretnoj zaručnici, kasnijoj supruzi cara Karakale. Kontrastiranjem kolorističkih te plastičkih detalja zrcalno glatkim površinama mramora kipar je dosegnuo visoke likovne domete koji glavu svrstavaju među najljepše ženske portrete u rimskoj kamenoj plastici. Suvenir u kutiji s ručkom na kojoj je otisnut opis suvenira na hrvatskom i engleskom jeziku.